Što je shiatsu?
- Svjesnost i tijelo
Podrijetlo japanske riječi shiatsu nije sasvim pouzdano. Tijekom stoljeća, skupljali su se podaci o shiatsu tehnikama metodom pokušaja i pogreške. Osnove shiatsu tehnike vjerojatno potječu iz drevne Kine, a kasnije su stigle u Japan. Prvi slog u riječi shiatsu, shi, znači prst, a drugi slog, atsu, znači pritisak. Stoga, shiatsu znači „primjena pritiska prstiju na tijelo“. Za razliku od masaže koja u svojim tehnikama koristi trljanje, gnječenje, dodirivanje i slično, shiatsu koristi pritisak. To je jedna od razlika zašto shiatsu nije masaža. Osim toga, shiatsu cijelo tijelo gleda kao jedan sustav i pristupa pojedinoj tegobi holistički. U prijevodu to znači ako vas kronično boli glava, shiatsu tretman može pomoći ne samo riješiti simptom već i uzrok glavobolje. Naše tijelo je inteligentno i kroz bol nam pokušava nešto reći. Ako smo konstantno izloženi stresnim situacijama i ništa po tom pitanju ne činimo, tijelo nema drugog izbora već odgovoriti bolnim stanjima. Svi znamo da kada nas boli, upravo tada činimo promjene. Zato je velika vrijednost odlaziti na shiatsu tretmane preventivno jer tada do bolnih stanja ne mora nikada ni doći. Kao što redovno održavamo svoje limene ljubimce, trebali bismo i održavati naša tijela, a često to zaboravimo.
Fizički dodir je poprilično važan za naše zdravlje. Svima je poznato koliko jedan topli zagrljaj može puno značiti u izazovnim situacijama. Zagrljaj je podrška i pruža osjećaj sigurnosti, topline i ljubavi. Siguran sam da ste čuli za izraz „Nasloniti se nekome na rame“. Upravo se tim principima koristi shiatsu. Shiatsu je zagrljaj i podrška u svim životnim situacijama. Cijeli naš sustav kao da se „napuni“ i tada je puno lakše i opuštenije izaći na kraj sa svim našim svakodnevnim izazovima. Htjeli mi to ili ne, činjenica je da živimo u vremenu kada je sve ubrzano. Mnogi uzimaju takozvanu „pauzu“ tek kada se razbole. Zato je shiatsu odlično sredstvo i metoda za preventivno djelovanje protiv stresa...
Začetnik ove metode smatra se Japanac Tamai Tempaku. On prvi put spominje naziv shiatsu u svojoj knjizi „Shiatsu Ryoho“ 1915. godine. Nakon toga slijedi i njegova druga knjiga „Shatsu Ho“ 1910. godine. Ona definira shiatsu kao terapijsku metodu. Metoda je nastala iz ranije forme Amma masaže (Anma ili Tuina u Kini) čija se osnovna načela zasnivaju na teorijama o meridijanima. Drugo važno ime za ovu tehniku veže se za još jednog Japanca koji je donio veliki doprinos razvoju ove tehnike. Tokujiro Namikoshi osnovao je shiatsu školu 1940. godine u Tokiju te je zaslužan za širenje ove tehnike diljem svijeta.
Prema Namikoshi suština shiatsu terapije je majčinska ljubav, a primijenjeni pritisak potiče izvor života. U svakom čovjeku postoji prirodni instinkt staviti ruku na bolno područje. Kada nas boli glava, ruku instinktivno stavljamo na glavu ili prilikom bolova u želucu ruke same idu prema bolnom mjestu. Tako se zauzimamo za bolno područje. Upravo iz ovih spoznaja kreirana je shiatsu metoda u kojoj su glavni „alat“ upravo ruke. Shiatsu je živi sustav koji se i danas neprestano usavršava. Važniji iskorak u ovoj tehnici pridonio je Namikoshin učenik Shizuto Masunaga koji je osmislio prošireni sustav meridijana. Kasnije je razvio vlastiti stil koji danas zovemo Zen Shiatsu. Današnji shiatsu koji se uči u Europi i zapadu potječe od Amerikanca Saul Goodmana. Njegov program se bazira na spoju Masunaginog učenja s ostalim oblicima rada na tijelu. Kasnije Saul razvija i svoju metodu pod nazivom Shiatsu Shin Tai, čiji je najpoznatiji dio „rad na centralnom kanalu“.
Mogli bismo reći da je shiatsu skup drevnih tehnika podrijetlom iz drevne Kine i Japana koji je s godinama objedinjen u jednu cjelinu koju danas nazivamo shiatsu.
Diljem svijeta rađena su mnoga istraživanja vezano za ovu tehniku. Više o istraživanjima možete potražiti na sljedećim linkovima: